"I srbi su pederi"
Događaji koji su se zbili poslednjih dana naveli su me na pisanje ovog teksta. Prva rečenica kojom bih započeo svoje izlaganje je "i pederi su srbi". Umesto da gej organizatori prikažu složnost, izdržljivost i "normalnost", oni sve suprotno. Bilo je važnije pokazati kurčevitost i ko ima muda od neke ideje "protiv diskriminacije". "Nećemo svađu", "nećemo nasilje" su rečenice kojima su se aktivisti koristili , a svaka polemika sa njima završavala se napadanjem onih koji razmišljaju drugačije. Srbi ko srbi. Uvek sve odmah i sve preko reda. A ako slučajno može i silom, tim bolje. Nedeljama pred paradu, država koja gladuje, koja se suši, sluša o nekim pederima i šatro patriotama. Sve to ukrašeno zakonom o informisanju i odmorima ovih nesposobnjakovića na vlasti. Zatim se nađu individue da pale ljudska bića, a vade se na bolest. Opšte rasulo u državi, a mi ćemo da paradiramo. Niko se nije setio da uvede gej likove u serije, filmove, reklame. Prikazati gej populaciju u jednom "zabavnom" vidu rekreacije posvećeno raznim naionalistima. Hteli su revoluciju bez potrebe. Ovo je vreme kada će besna budala izaći na ulicu i tući prvog prolaznika koji mu se ne dopada. Važno je da to niko nije spomenuo od organizatora manifestacije koju država nije mogla da obezbedi. Pet hiljada policajca nije moglo zaštititi pet stotina ljudi? Sramota! Ako su gej aktivisti iole razumni ljudi, razmisliće o drugačijim metodama kako da pridobiju većinu. Kome se ta opcije ne sviđa, a ti lepo kupi svoje prnje i seli se odavde. Bolje ti jedan da odeš, nego na hiljade mrtvih, pretučenih, unakaženih. Mnogi ne uživaju u toj činjenici da gladuju, da idu pocepani, da žive od danas do sutra pa ćute. Srbi su bre ugrožena vrsta! Izumiremo, ali ne zbog pedera nego zbog već spomenutih šatro patriota koji nas kolju na svakom koraku. Ja se iskreno plašim samo jedne stvari. Vlast koja je došla silom (setimo se 5 oktobra), tamo gde je sada nije sposobna da zaštiti sopstveni narod. Ne znaš? Ne možeš? MARŠ IZ TE FOTELJE Jedino o čemu sada treba da se priča, ali ne samo priča nego i dela je nesposobnost vlasti. Zar ćemo zaista dopustiti da im ovo prođe tek tako? Da li smo spremni da živimo u ovakvoj državi? Da li ćemo bežati i skrivati se? Ja odbijam da živim u strahu jer to nije život. Nadam se da više nećemo nasiljem rešavati probleme.Vreme je da se pojave zdravorazumski ljudi koji su u stanju da saslušaju obe strane i da zaista demokratskim putem dođemo do rešenja. Deluje kao bajka, ali moramo verovati.
Додај коментар |
0 Трекбекови